Borba protiv trgovine ljudima i dalje je jedno od glavnih pitanja ljudskih prava u Bosni i Hercegovini (BiH) iako se ulijeva nada obzirom na nedavne reforme koje bi trebale doprinijeti učinkovitijoj borbi, ali za potpunu eliminaciju trgovine ljudima neophodni su preventivni napori i poticanje veće saradnje između političkih subjekata i civilnog društva. Prošlo je više od 20 godina otkako je Bosna i Hercegovina dospjela na međunarodne naslovnice zbog trgovine ljudima nakon što su se pojavile tvrdnje da su mirovne snage Ujedinjenih naroda (UN) koje su poslane da promiču mir i ljudska prava u ratom razorenoj zemlji zapravo omogućile trgovinu ljudima u svrhu seksualne eksploatacije. Iako više ne privlači istu međunarodnu pozornost kao skandal s mirovnim snagama UN-a, trgovina ljudima ostaje važno pitanje i prijetnja ljudskim pravima u BiH. Prema najnovijim procjenama Globalnog indeksa ropstva, oko 12.000 ljudi u državi živi u modernom ropstvu, što je više od tri osobe od svakih 1000 stanovnika BiH koji su iskusili prisilni rad ili prisilni brak (Global Slavery Index, 2018). Uprkos takvoj prevalenciji, od 2017. do 2021. godine bosanskohercegovačke vlasti su identifikovale samo 306 potencijalnih žrtava trgovine ljudima. Štaviše, žrtve trgovanja ljudima nisu ravnomjerno raspoređene unutar društva jer većina žrtava pripada ranjivim grupama. Većina onih kojima se trguje u BiH su žene, a posebno djeca, koja čine 62 posto žrtava koje je identifikovala vlada. Etnička pripadnost također igra ulogu u demografiji trgovaca ljudima, budući da je vjerojatnije da će pripadnici romske zajednice biti socioekonomski nepovoljniji i ranjiviji na trgovinu ljudima. Romska djeca posebno su sklona iskorištavanju kao prosjaci. Također postoji sve veća zabrinutost da bi migranti, od kojih se procjenjuje da se oko 70.000 kretalo kroz BiH od 2018. do 2020. godine, mogli biti sve osjetljiviji i neprijavljene mete trgovine ljudima kako se migracijski tokovi preko Balkana ka zapadnoj Europi intenziviraju (Council of Europe, 2022). Izgledi za napredak ipak su ohrabrujući. Nedavni razvoj događaja u pristupu BiH u borbi protiv trgovine ljudima otkriva inicijativu da se zemlja pomakne naprijed u zaštiti ljudskih prava. Prošle godine, Ministarstvo vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država, koje objavljuje godišnji “Izvještaji o trgovini ljudima” (TIP) za većinu zemalja, stavilo je BiH na nivo dva (od četiri nivoa) što znači da “ne ispunjava u potpunosti minimalne standarde za eliminaciju trgovine ljudima, ali ulaže značajne napore u tome.” Ova ocjena svrstava BiH ispred susjedne Srbije i u rang s drugim zemljama Zapadnog Balkana u pogledu njenih napora u borbi protiv trgovine ljudima (US State Department, 2022). Nedavni izvještaj Grupe stručnjaka Vijeća Evrope za akciju protiv trgovine ljudima (GRETA) objavljenog u junu 2022. godine dodatno opisuje reforme koje su poboljšale okvir za borbu protiv trgovine ljudima u BiH. Kako izvještaj pokazuje, najveći dio zakonodavnog tereta za borbu protiv trgovine ljudima stavlja na dva entiteta – Federaciju Bosne i Hercegovine (FBiH) i Republiku Srpsku (RS) – kao i Distrikt Brčko (BD). Ove upravne jedinice odgovorne su za izradu krivičnih zakona pod koje spada većina krivičnih djela trgovine ljudima. RS je nedavno poduzela nekoliko koraka kako bi izmijenila krivični zakon i ojačala okvir za borbu protiv trgovine ljudima, uključujući dodavanje zakonske odredbe kojom se žrtve trgovine ljudima štite od krivičnog progona za zločine počinjene pod prisilom trgovaca ljudima. Također su proširili definiciju trgovanja ljudima dodajući eksplicitno spominjanje “ropstva”, “prisilnog prosjačenja” i “drugih oblika seksualnog iskorištavanja”. Uz to, Krivični zakon RS-a povećao je minimalnu kaznu za trgovinu djecom s pet na dvadeset godina zatvora (U.S. State Department, 2021). Važne reforme također su se materijalizirale na nacionalnoj razini. Koordinacija među različitim vladinim institucijama u sprečavanju, istraživanju i kaznenom progonu trgovine ljudima pojavila se kao glavni prioritet u reformskim naporima. Bosanskohercegovačka udarna grupa za borbu protiv trgovine ljudima i državni regionalni timovi za praćenje (RMT) restrukturirani su tako da uključuju članove niza vladinih institucija, uključujući policijske uprave, centre za socijalni rad, obrazovne ustanove i ministarstva pravde (Council of Europe, 2022). Također su uloženi napori da se angažuju aktivisti iz romske zajednice za učešće u inicijativama protiv trgovine ljudima. Uz povećanje saradnje u borbi protiv trgovine ljudima, državna vlada je provela mjere za racionalizaciju pristupa borbi protiv trgovine ljudima.