Obilježavajući međunarodni dan mira,čeoljubaviiMir–pomjeranjekreativnihgranicaidruš Centar za postkonfliktna istraživanja (CPI) otvorio je izložbu “Priče o ljubavi”, koja donosi fotografije i priče o multietničkim vezama i brakovima iz različitih gradova u Bosni i Hercegovini te predstavio magazin “Mir”, prostor za mlade koji im omogućava da pomjeraju kreativne i društvene granice u našoj zemlji. Obilježavajući međunarodni dan mira, Centar za postkonfliktna istraživanja (CPI) otvorio je izložbu “Priče o ljubavi”, koja donosi fotografije i priče o multietničkim vezama i brakovima iz različitih gradova u Bosni i Hercegovini te predstavio magazin “Mir”, prostor za mlade koji im omogućava da pomjeraju kreativne i društvene granice u našoj zemlji. U Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine je postavljena izložba “Priče o ljubavi”, koja obuhvata 10 multietničkih parova iz Bosne i Hercegovine i njihove životne priče a koje su zabilježili omladinski dopisnici Balkan Diskurs-a – platforme Centra za postkonfliktna istraživanja. Fotografi izložbe su Mitar Simikić i Armin Durgut, a otvaranje izložba je organizovano u okviru Manifesta 14 projekta za Zapadni Balkan. Velma Šarić, osnivačica i predsjednica Centra za postkonfliktna istraživanja je kazala da su “Priče o ljubavi” – od kojih se neke nalaze u magazinu “Mir” – jedan od načina da zajedno s mladim ljudima iz cijele Bosne i Hercegovine pokušamo razbiti stereotipe o ljubavi između interetničkih, odnosno interreligijskih grupa. Šarić je podsjetila da je Bosna i Hercegovina bila kao bivša Jugoslavija u malom, navodeći da je 37 posto brakova bilo mješovito, odnosno zasnovano između pripadnika različitih etničkih ili nacionalnih grupa. Prema statističkim podacima, kako je navela Šarić, danas je samo šest posto multietničkih brakova. Maja Gasal-Vražalica, čija priča je obuhvaćena projektom “Priče o ljubavi” kazala je da se u Bosni i Hercegovini priča o različitim manjinama, nacionalnim, etničkim i rodnim, ali nikada niko nije pričao o manjini koja se zove etnički, religijski pa i rodno miješani brak. Zahvalila se cijelom timu jer su na senzibilan, pristupačan i jednostavan način prenijeli slikom ali i tekstom priče parova. Podsjetila je na period bivše Jugoslavije, kada su njeni roditelji bili zadovoljniji a različitih su religijskih, odnosno etničkih pripadnosti i kada taj period uporedi s današnjim stanjem u Bosni i Hercegovini može zaključiti da je manje prihvaćena kako ona tako i njeno dijete koje je „proizvod mješovitog etničkog braka“. „Na fotografiji smo nas četvero (sin, mačka i nas dvoje). Garantiram da možete vidjeti Bosnu i Hercegovinu u malom i da se mi kao takvi osuđujemo pa i stigmatiziramo kao ljudi u Bosni i Hercegovini bez identiteta jer se mi nismo uspjeli snaći ili opredijeliti. Rado se uključim u takve diskusije i kažem da smo mi više s bosanskohercegovačkim identitetom nego što su to većinski, homogeno, etnički, religijski brakovi“, kazala je Gasal-Vražalica. Fotograf Simikić zahvalio se Centru za postkonfliktna istraživanja, naglasivši da je poslije ovog projekta stekao nove prijatelje i nevjerovatno iskustvo ne samo zbog putovanja nego i zbog ulaska u domove ljudi čije priče je fotografisao, a posebno zbog toga što i sam dolazi iz mješovite porodice. “Priče o ljubavi” su dio magazina “Mir”, koji obuhvata priče 33 mlada autora, a koji su dopisnici platforme Balkan Diskurs. „Okosnicu mira čine mladi ljudi i mi ovo radimo za njih. Mi devet godina imamo program koji se zove Balkan Diskurs, a kroz koji je prošlo 250 mladih, koji su prošli novinarsku i fotografsku obuku i dalje pišu za nas i neki od njihovih članaka su danas pred vama, u magazinu ʻMiRʼ“, kazala je Šarić, naglasivši da su u magazinu, koji je dvojezičan, predstavljene priče i o organizacijama, kako domaćim tako i međunarodnim, kulturno nasljeđe i ono što prevazilazi granice kako u Bosni i Hercegovini, tako i na Zapadnom Balkanu. Azra Berbić, pravnica i aktivistica, a ujedno i jedna od autorica “Priče o ljubavi“ kazala je da je riječ o pričama koje sa sveukupnim dojmom djeluju pozitivno, a koje nisu uljepšavane, nego su predstavljene onakve kakve jesu. „Mi smo kontaktirali više od 50 parova širom Bosne i Hercegovine a na kraju smo uradili priče s 21 parom. Za vrijeme cijelog tog procesa od istraživanja, rada na terenu do pisanja priča, mnogi od tih parova su napustili Bosnu i Hercegovinu zbog predrasuda i stereotipa, odnosno onoga što mi danas živimo u Bosni i Hercegovini. Nismo naklonjeni ovakvim porodicama, nažalost“, kazala je Berbić. Prema njenim riječima, priče su urađene kako u većim gradovima tako i u manjim, a ono što joj je posebno bilo zanimljivo jeste da je bilo lakše pronaći u Banjoj Luci etnički miješane parove nego u Tuzli, koja važi za najotvoreniji grad u Bosni i Hercegovini.