Izložba ‘Opsada/Siege’, crno-bijele fotografije britanskog fotografa Paul Lowea, o svakodnevnom životu građana Sarajeva pod opsadom, kulturi, mehanizmima preživljavanja, smrti i djetinjstvu svake godine počevši od 5. aprila će biti postavljena u sarajevskoj Vijećnici kao znak sjećanja na početak najduže opsade u modernoj historiji jednog glavnog grada. Tokom obilježavanja 30. godišnjice od početka opsade Sarajeva izložba ‘Opsada/Siege’ je izložena u auli sarajevske Vijećnice, koja je također bila razorena.Tokom fotografisanja Vijećnice 1993. godine, Lowe je kazao da je bila toliko uništena, razorena, da nije mogao zamisliti da će biti ponovno izgrađena, otvorena. ,,Postavljanjem fotografija, uključujući i onu snimljenu u ruševinama Vijećnice tokom rata, bio je snažan, simboličan trenutak za mene i ovaj grad“, pojasnio je Lowe. Korištenjem modernih tehnologija bilo je moguće skenirati negative u visokoj rezoluciji i ispisati ih na mrežasti materijal koji je namijenjen za vanjsku upotrebu, što omogućava stvaranje ogromnih ispisa bez ugrožavanja kvalitete. Tako su crno-bijele fotografije širine 2,35 metara i visine 1,5 metara sadržane u izložbi ‘Opsada/Siege’ u sarajevskoj Vijećnici bile otisci u gotovo prirodnoj veličini koje se u atriju nisu takmičile s prostorom nego su djelovale s njim u sinergiji. Atrij je šesterokutan, a Lowe je odabrao pet fotografija za prikaz na svakoj od šest strana -ukupno 30 fotografija. Svaka od šest “strana” ima temu: sama opsada, kultura, svakodnevni život, mehanizmi preživljavanja, smrt i djetinjstvo. „Stvarno sam želio koristiti fotografije na način koji bi odgovarao arhitekturi Vijećnice kako bih ispričao priču“, istaknuo je Lowe. Gledajući njegove crno-bijele fotografije, neki bi se mogli iznenaditi kada saznaju da je Lowe u početku bio poznat po fotografiji u boji. „Kada sam prvi put došao u Bosnu ‘92. godine, bio sam na neki način poznat kao mlad fotograf u usponu koji je pretežno radio u boji. Tokom svog prvog putovanja, fotografisao sam samo u boji“, kazao je Lowe. Njegov prvi posjet Sarajevu je bio kratak, samo nekoliko sedmica. Zatim je otišao u Somaliju, gdje je zabilježio glad koja je tamo vladala. Ali, nešto ga je vuklo u Sarajevo gdje je i ostao – zauvijek. „Kad sam se vratio ‘93. godine, imao sam malo drugačiju perspektivu. Opsada je već zakoračila u svoju dugu drugu godinu. Više sam se zainteresovao za tu priču o svakodnevnom životu – kako ljudi, obični ljudi, preživljavaju u ovoj situaciji. Osjećao sam da bi nešto o prirodi grada, suštini onoga što je bilo, bolje funkcionisalo kao crno-bijelo“, pojasnio je Lowe zašto su fotografije crno-bijele. Grad Sarajevo, Informativni centar Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) u partnerstvu sa Centrom za postkonfliktna istraživanja, Memorijalnim centrom Srebrenica i Modulom memorije su 4. i 5. aprila ove godine organizovali obilježavanje 30. godišnjice od početka opsade Sarajeva u sarajevskoj Vijećnici. Program obilježavanja na prijedlog gradonačelnice Benjamine Karić usvojilo je 23. februara gradsko vijeće Grada Sarajeva. Izložbom ‘Opsada/Siege’ započelo je obilježavanje 30. godišnjice opsade Sarajeva, a dan kasnije održana je međunarodna konferencija pod nazivom ‘30. godina poslije – Sarajevo’. „Važno je da se ovakva svjedočanstva sačuvaju za buduće generacije – da upozoravaju, ali i da edukuju“, kazala je Ismena Čaušević, stručna saradnica Informativnog centra MKSJ-a. Prema njenim riječima, izložba ‘Opsada/Siege’ je trajno pohranjena u Informativnom centru MKSJ u sarajevskoj Vijećnici i svake godine će biti ponovno izlagana u atriju za javno razgledanje u sklopu komemoracije. Tokom otvaranja izložbe, gradonačelnica Karić je pohvalila izbor fotografija koje su odabrane. „Od 1992. do 1996. Paul Lowe je živio s nama u Sarajevu, dokumentujući našu svakodnevicu. Nije samo prikazivao stanovnike kako ulicom snajpera bježe od metaka, ili ranjenike koji traže pomoć, već i naše građane kako svojom snagom prkose svakodnevnim nedaćama“, kazala je Karić. Jedna od najdražih autorovih fotografija je usredočena na tihi prkos građana. „Postoji slika mlade djevojke koja gleda starca kako igra šah, snimljena na stubištu stambene zgrade. To je jednostavna slika, ali govori puno o svakodnevnom životu ljudi jer niste mogli izaći van“, istaknuo je Lowe. Prema njegovom mišljenju i izbor Susan Sontag da postavi “Čekajući Godoa” je bio vrlo prikladan jer je opsada bila takva – kako provodite vrijeme, dan za danom, mjesec za mjesecom, godinu za godinom.