Klima i tlo u Hercegovini pogoduju razvoju jedne od najkonzumiranijih biljaka – duhana, takozvanog „žutog zlata“, koje je osiguravalo financijske prihode brojnih hercegovačkih obitelji. Dok se pokušava vratiti prepoznatljivost hercegovačkog duhana, sjećanje na tradiciju je ovjekovječeno otvaranjem Muzeja duhana u Ljubuškom. Potražnja za hercegovačkim tipom duhana od velikih duhanskih divova poput BAT, Philip Morissa, JTI i Imperial je veoma mala ili uopće ne postoji. Lokalna sorta poluorijentiranog tipa davno je izbačena iz receptura blend cigareta. Zbog toga privatni kapital još nije prepoznao mogućnost profita. Federalni agromediteranski zavod Mostar ima nastojanja da se ide u revitalizaciju proizvodnje hercegovačkog tipa duhana ali isključivo kao rezani duhan u različitim pakiranjima, u početku za bh. tržište i susjedne zemlje, a ukoliko potražnja poraste može se razmišljati i o drugim državama. Institut za intelektualno vlasništvo BiH je izdao rješenje o pravu na ime podrijetla udruzi „Duvan Hercegovački Ravnjak“. Ipak, dok ne dođe do konkretnih pomaka svi zainteresirani mogu se prisjetiti nekadašnjeg hercegovačkog identiteta i prepoznatljivosti Hercegovine kao regije kroz antikvitete u Muzeju duhana u Ljubuškom. Duhan se na prostoru Hercegovine pojavio u 17. stoljeću, a uz pomoć uvođenja državnog monopola tadašnje Austro-Ugarske, dobio je veliki značaj i potporu za proizvodnju. Danas je sorta duhana Hercegovački ravnjak zaštićeni proizvod geografskog porijekla na listi Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO). Duhan u Hercegovini je bio srce „žutog zlata“, a uzgojem ove biljke hranile su se i školovale mnoge generacije. Benjamin Tomić, vlasnik jedinog muzeja duhana u regiji – muzeja duhana u Ljubuškom – pojasnio je da je uzgoj duhana bio mukotrpan posao jer se sve radilo ručno i cijele obitelji su sudjelovale u uzgoju duhana. Danas, u Bosni i Hercegovini ostale su samo tri otkupne stanice duhana, a zatvorene su sve tvornice koje su postojale. Posljednja otkupna stanica duhana u Hercegovini je zatvorena prije deset godina u Stocu. Marko Ivanković, direktor Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar kazao je da je 1985. godine procjena otkupa duhana u Ljubuškom iznosila 1.200 tona ili cca pet milijuna tadašnjih njemačkih maraka, što bi preračunato na današnje vrijednosti bilo četiri ili pet puta više. „Nemamo iluzije da ćemo vratiti predratne količine proizvodnje, ali nam je cilj proizvesti premium proizvod, prepoznatljive kvalitete i tradicije u potrošnji, a koji će opet imati visoku cijenu”, kazao je Ivanković. Prema njegovim riječima, cilj je uzeti stvar u svoje ruke ili jednostavnije kazano – primarna proizvodnja – prerada (rezani duhan i pakiranje) – tržište (prodaja) bi bili u jednom pravnom subjektu. ,,Naša nastojanja idu u smjeru revitalizacije proizvodnje hercegovačkog tipa duhana isključivo kao rezani duhan u različitim pakiranjima. U početku je namjena bh. tržište i susjedne zemlje, a ukoliko bi potražnja porasla moglo bi se razmišljati i o drugim tržištima“, kazao je Ivanković. Tomić je mišljenja da proizvodnja duhana u BiH više nikada se neće revitalizirati zbog problema u zaštiti domaće proizvodnje te da je nemoguće konkurirati duhanskim tvrtkama koje imaju isti ili bolji način tretiranja po pitanju akciza i poreza na duhan i duhanske prerađevine. Duhan je svugdje u svijetu monopol države, značajan izvor prihoda u proračunu, a proizvodnja se odvija po strogo utvrđenim pravilima i tržište je praktično isključeno. Međutim, u Bosni i Hercegovini nakon tranzicije društva iz socijalističkog u otvorenu liberalnu ekonomiju, Ivanković je kazao da svi segmenti uzduž lanca nisu pod monopolom. Odnos primarni proizvođač i organizator otkupa (duhanske stanice), kako je naveo Ivanković, odvija se putem ugovora, ali na tržišnim načelima: ,,Svake godine se praktično potpisuju ugovori (duhanski izraz: kontrahaža) između organizatora otkupa i primarnih proizvođača duhana (OPG) i ugovaraju cijene na koje država ne utječe. U bivšem sustavu država je određivala otkupne cijene sirovog (nefermentiranog) duhana u listu”. Individualni proizvođači, a i države u cjelini nastoje diferencirati svoje proizvode i regije, odnosno lokalitete na tržištu, kako bi postali prepoznatljivi i konkurentni. U tom kontekstu, u Institutu za intelektualno vlasništvo BiH, navode da hercegovački duhan može biti jedan od prepoznatljivih elemenata hercegovačkog identiteta, koji može upotpuniti prepoznatljivost Hercegovine kao regije. „Hercegovački duhan je kroz povijest stekao reputaciju kvalitetnog duhana koji je bio poznat i izvan granica Bosne i Hercegovine”, naveli su iz Instituta.