Preko ljubavi i duhovnosti koja nije opasana bilo kakvim formama književnica Esma Bandić pokušava sjediniti ljude različitih religija. U knjigama koje piše poziva na mir i ljubav,ćUmijeć te međureligijski dijalog. Autorica je deset knjiga, među kojima su četiri romana, petoknjižje i zbirka poezije. „Ove knjige sjedinjuju ljude svih religija zbog ljubavi u srcu koju ima svaki čovjek“, kazala je Bandić, istaknuvši da su njene knjige s različitim težištima ali vode putem spoznaje. Bandić je dobitnica književne nagrada „Fra Grgo Matić“, a njen roman „Sultanov ferman“ izabran za najbolji na konkursu izdavačke kuće „Arte“ u Beogradu, među više od 90 pristiglih rukopisa. Knjige koje piše obiluju sadržajima iz Kur'ana i Biblije, a u razgovoru sa dopisnicom Balkan diskursa Jasmilom Talić-Kujundžić, Bandić je podijelila dio svojih sadržaja, poezije, te razmišljanja kada je u pitanju međurelgijski dijalog. Jasmila Talić-Kujundžić (JTK): Na koji način vaše knjige sjedinjuju ljude različitih religija? Esma Bandić (EB): Razgovarala sam sa čitateljima koji su pripadnici različitih religija a koji su duhovno otvoreni i shvatila da su pronašli istu nit u mojim djelima. To je sagledavanje ljudske biti i suočavanje s njom. Odakle je i kuda ide čovjek, šta je ponio u svom genu kao ljudski stvor, a ne kao vrag/đavo/šejtan ili anđeo/melek, šta je u nama svima isto i zbog čega treba ljubav istaći kao vrhunski princip života? Jedna gospođa Božena rekla je svojoj prijateljici da je naučila iz mojih knjiga više od onog što joj ona godinama govori, jer, kako joj reče: „Kod tebe je sve trebaš, trebaš, moraš… a kod Esme nema toga…“ Ima izbor, ima želja, ljubav, ima priča o čovjeku i njegovim mogućnostima, o letu, o uzdignuću. O „padu“ koji nikad nije pad kada se jednom vinete, jer ptica ostaje uvijek ptica, živa, mrtva, zgažena, ubijena, otkinutih, slomljenih krila – uvijek je Ptica, jer se vezala za Duh. Zbog ove veze sa Duhom moje knjige sjedinjuju ljude različitih religija. JTK: Nailazite li na razumjevanje vaše želje za širenjem ljubavi? EB: Nažalost, religiozan čovjek nije a priori duhovno otvoren, kako bi se to moglo pomisliti, jer većina (ograđujem se od svoje procjene) prima religiju formalno, ne srčano i duhovno, zbog toga nastaje puno problema. O tome pišem u romanu „Tražim objašnjenje“, o tome kako postoje religozni ljudi koji nisu vjernici i koji su, još gore, bez srca. Od takvih sam primila udarce, napade i skrnavljenja mojih djela. Moje želje za širenjem ljubavi mnogi su primili kao udar na njihovu dogmu, što je zapravo primitivizam ogrnut plaštom vjere i religije. Došlo je do toga da pojedinci svjesno rade na odvraćanju od druženja sa mnom i od čitanja moje literature, da anatemišu moje ime i moje knjige. Nasreću, knjige imaju svoj put i zli jezici to ne mogu zaustaviti. Pored priznanja i nagrada koje sam dobila, do mene dolaze i ushićenja u kojima saznajem da su se čitaoci ogledali, preobrazili, ostali zamišljeni, nadahnuti, sretni, da su plakali od istine nad sobom i od onoga što su im knjige o njima otkrile. Zar to nije pobjeda? Jedna posjetiteljka promocije koja javno kaže da sam joj ja kroz knjige postala šejh, zar nije dovoljna za pobjedu? Ne moju ličnu, nego za pobjedu ljubavi nad svim ljubavima! JTK: U avgustu prošle godine bili ste na Međureligijskim susretima u Sinju. Kako je to prošlo, i koliko ima mogućnosti za takve događaje na našim prostorima? EB: Iskustva sa Međureligijskih susreta u Sinju, održanih u okviru obilježavanja tristote obljetnice Sinjske alke osjećam među najljepšim na ovom svom putu. Dočekani smo sa velikim uvažavanjem i interesom. Predsjednica Udruge za promicanje suvremene umjetnosti, Božena Romac, predstavljajući me, pročitala je moju pjesmu o ašku: Ašk Moram novoj riječi da te naučim Moram, duša me gura iznutra Moram, srce dušu sluša I trepti: Ašk… Ašk Ti kažeš: Ne shvatam A shvataš To znači: Volim te Na svim jezicima svijeta Je t'aime, mon amour Je t'aime Fra Domagoj Runje, koji je doktorirao u Vatikanu, profesor ua Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu, pričao je o Sinjskoj bici u novom odbljesku međureligijskog suglasja, pričao je o liku Djevice Marije ili Merjem, koje su u ključnom momentu bitke vidjele zaraćene strane, svaka sukladno svojoj religiji, da bi se tako opredijelile za mir. Sa tog mjesta, gdje se održavala promocija, vidi se brdo sa kipom Sinjske Gospe, što nikom nije smetalo da ja kao muslimanka pod hidžabom stojim i čitam odlomke iz svojih knjiga. Profesorica Zlata Peštar, koja na zagrebačkoj prvoj ginmnaziji predaje Svjetske religije, govorila je o zanimanju mladih za kulturu religija i pokazivala slajdove na kojima se vide posjete različitim sakralnim objektima. Sinj nas je primio tako da i sada osjetim toplinu susreta i nadahnjujući polet.