Youth United in Peace je mreža koja okuplja mlade mirovnjake iz Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Svake godine održavaju niz različitih aktivnosti s mirovnim predznakom, od kojih je centralna aktivnost dvanaestodnevni mirovni kamp na moru ( Baško Polje) koji okuplja mlade ljude iz Sombora, Vukovara, Srebrenice, Tuzle, Gornjeg Vakufa – Uskoplja. Od ove godine su se priključili i mladi ljudi iz Jajca Projekat od 1994. godine podržava njemački Komitet za osnovna ljudska prava i demokratiju (Committee for Fundamental Rights and Democracy) iz Kelna, a ideja za projekat je nastala za vrijeme rata na Balkanu. U to doba aktivisti iz Komiteta su sakupljali humanitarnu pomoć i organizovali različite akcije, posjete, mirovne kolone. Neki od predstavnika Komiteta su dolazili preko 100 puta u ratna područja na Balkanu jer su željeli pomoći i sačuvati kontakte s ljudima. Potreseni uslovima u kojima su djeca živjela za vrijeme rata dolaze na ideju da pokrenu program „Vacation from war“. Ideja je bila da se djeci iz ratom pogođenih sredina pruži mogućnost da imaju sigurno ljetovanje, krov nad glavom i redovne obroke, da se druže, razbiju predrasude o ratnim neprijateljima, uče o miru, a sve to na moru izolirani od teške svakodnevnice. Prvi kampovi su održani u Živogošću, a već u drugoj godini preko 1.000 mladih ljudi je učestovalo u projektu. Nakon prvih aktivnosti i postignutih rezultata jasno je bilo da je jedna ovakva priča osuđena na uspjeh. Odmor od rata je iz godine u godinu rastao, uključivao nove gradove, nudio nove programe, radionice, oko sebe je okupio grupu ljudi s naših prostora koji žive mir i koji su spremni širiti ga bez obzira na sve. Projekat je vremenom svome imenu dodao jedan novi cilj pa je dobio i novo ime, „Odmor od rata – izgradnja mira“. Pored kampa na moru organizovali su se sedmodnevni kampovi na području gradova iz kojih dolaze učesnici. Ovi „kopneni“ kampovi su prilika za ponovno druženje učesnika koji su bili na moru. Također organizuju se i vikend posjete između gradova, na kojima učesnici svoje prijatelje iz drugih država dovode kućama gdje imaju priliku da se bolje međusobno upoznaju, te da gosti upoznaju kulturu, tradiciju, običaje i stil života svojih domaćina. Do sada je u ovom projektu učestvovalo preko 22 hiljade mladih ljudi iz regiona. Neki od njih su se zadržali u projektu i danas rade na njegovom razvoju. Projekat je nedavno doživio još jednu pozitivnu promjenu. Zajedničkom inicijativom fromirana je mreža pod nazivom Youth United in Peace koja okuplja udruženja „Sara“ Srebrenica, UHD Prijateljice Tuzla, Omladinski centar Gornji Vakuf – Uskoplje, Aktivatori Sombor i Europski dom Vukovar. Mreža je 2016. godine dobila priznanje „Krunoslav Sukić“ Centra za mir nenasilje i ljudska prava Osijek. Priznanje je dodijeljeno za višegodišnji rad na povezivanju mladih ljudi iz regiona, za doprinos izgradnji miroljubivih, saradničkih i prijateljskih odnosa među mladim ljudima. Teško je riječima opisati i uopšte ispričati priču o kampovima. Mnogi učesnici se tu prvi put susreću sa ljudima koji su druge nacije ili vjeroispovijesti. Većina ih sa sobom nosi strah i predrasude, ali već nakon prvih radionica upoznavanja, strah nestaje. Mijenja ga pozitivna mladalačka energija, prožeta ljubavlju i osmijehom. Programi kampova su koncipirani tako da nakon upoznavanja učesnici budu „bačeni u vatru“ suočavanja s prošlošću. Učenje kroz neformalne aktivnosti, suočavanje sa prošlošću onakvom kakva ona stvarno jeste jesu jedini način da se prevaziđu naučene i nametnute predrasude. Svake godine, jedna od najtežih i najemotivnijih radionica na moru jeste ratna fotografija, na kojoj se prikazuju radovi ratnog fotografa Rona Haviva, koji je i sam dio ovog projekta. Godinama se javljao putem skajpa i razgovarao sa učesnicima, odgovarao na njihova pitanja, a u Baškom Polju 2017. je došao u posjetu sa svojom ekipom pri čemu je snimo dio za svoj novi dokumentarni film. O iskustvima u mreži Youth United In Peace najbolje govore učesnici i voditelji. Tijana Topić je voditeljica iz Sombora koja je, kako kaže, odrasla u ovom projektu: „Može se reći da sam uz mirovnu priču odrasla, budući da sam prvi put bila učesnica sa 14 godina, davne 2005., a svake naredne godine na neki način bila sam u dodiru sa projektom. Moja mama je bila voditeljic i, ja nisam imala jasne planove niti ambicije da i sama jednog dana budem voditeljica. Prosto su mi mirovni projekat i ljudi uključeni u njega izuzetno prijali. Osećala sam da sam sa ljudima koje sam tu srela na neki poseban način povezana. Odlično smo se razumeli i jedni druge jako zavoleli”. Dovoljno je samo jedno putovanje, da ova priča uđe pod kožu. Svi koji su pokazali interes za ovu priču s vremenom su dobili priliku da se angažuju pri projektu.