I ranije sam govorio da iako slika nikada ne može da zaustavi metak, slika može da spriječi da metak bude ispaljen. – William Kelly Dvadeset godina poslije, BiH i dalje osjeća efekte rata koji je potresao samu dušu zemlje. Mnogo je faktora koji ometaju proces pomirenja u Bosni, ali najčešće se spominju nedostatak pravde u … I ranije sam govorio da iako slika nikada ne može da zaustavi metak, slika može da spriječi da metak bude ispaljen. – William Kelly Dvadeset godina poslije, BiH i dalje osjeća efekte rata koji je potresao samu dušu zemlje. Mnogo je faktora koji ometaju proces pomirenja u Bosni, ali najčešće se spominju nedostatak pravde u procesuiranju ratnih zločina, nedostatak reparacija i nedostatak državne podrške žrtvama silovanja i onima sa PTSP-om. Pomirenje i oprost se mogu doseći samo kroz implementaciju pristupa koji se bave ovim pitanjima sa svih strana, ali malo je prilika za interakciju među sukobljenim grupama. Jedna od ključnih komponenti stvaranja održivog mira za buduće generacije je edukacija mladih. Refik Hodžić, direktor Međunarodnog centra za tranzicijsku pravdu (ICTJ), kaže: “Ako ne djelujemo sada, odgajaćemo buduću generaciju vojnika.” Umjetnost je integralni proces rekonstrukcije društvene infrastrukture u post-konfliktnim zonama, jer nudi emocionalno olakšanje i pomaže komunikaciju potrebnu za pomirenje. Umjetnost stvara neutralni prostor za dijalog i istraživanje, bavi se pitanjima kao što je kolektivna memorija i viktimizacija. Biti sposoban sagledati priču iz druge perspektive može biti katalizator koji pokreće proces oprosta; osjećaj gubitka i patnje spaja ljude umjesto da ih razdvaja. Mogućnost zadržavanja kontrole pri korištenju artističkog medijuma je važna žrtvama izgubljenim u ponoru rata. Nešto jednostavno kao podizanje olovke i crtanje može pružiti olakšanje od psihološke patnje. Umjetnost je način da se potakne razumijevanje, komunikacija i zajednički dijalog kao i izlječenje od traume i PTSP-a. Terapija umjetnošću se koristi pri pomaganju žrtvama silovanja, ratnim veteranima i drugim osobama sa psihološkim i emocionalnim traumama. Ovo je način da se progovori kada je trauma prestrašna da se izgovori. Korištenje umjetnosti kao terapeutske prakse potiče iz šamanizma. Umjetnost kao način izražaja postoji od kamenog doba, a varijante takvih medijuma se koriste i danas; na primjer Navaho ljekari koji koriste slikanje pijeskom kao alat ozdravljenja. Zbog komplikovanog bosanskog političkog ustroja i pratećih geopolitičkih podjela, reparacije i briga o žrtvama sa PTSP-om i emotivnom traumom je nedovoljna i nejednaka. U Republici Srpskoj, preživjeli mora demonstirati 60% štete na njegovom ili njenom tijelu da bi dobio reparacije; ovo ne pokriva ili ne razmatra štetu nanesenu psihi. Srećom, tu su pojedinci i nevladine organizacije (NVO) koji koriste umjetnost da stvore promjenu, osiguravajući da ovaj talasajući efekat ljubaznosti i kreativnosti ima moć da transformiše. Jedan takav primjer je sarajevska radionica gline “Priče u glini”, koju vodi umjetnica Tatjana Kovačević kao dio programa pomirenja koji ima za cilj da predstavi razne priče učesnicima, koje otvaraju forum za diskusiju, razumijevanje i sagledavanje tuđe perspektive, tako jačajući međuljudske odnose kao i povezanost između uma i tijela. Jedna takva radionica je održana u junu 2014. godine, a učestvovale su žene od 22 do 60 godina. “Glina je izvanredan medij kroz koji možemo iskazati skrivenu emociju i misao. Ima divnu moć da pretvori ljudsku patnju u radost, donese osjećaj slobode, značenje životu i nadu u budućnost,” kaže Kovačević. Glina je izuzetno efikasan način komunikacije jer je osjetilo dodira jedno od prvih koje ljudsko biće razvije, i način je na koji dijete komunicira sa okolinom. “Radeći sa glinom i koristeći razne tehnike kao što je stvaranje rukama, izdubljivanje i dodavanje, učesnici se upoznaju sa glinom i preusmjeravaju svoje osjećaje tuge, bijesa i frustracije u medijum, osjećaje koji su skriveni u našoj svijesti,” zapaža Kovačević. Ova inicijativa je način da se okupe žene različitih etničkih skupina, dajući im priliku za komunikaciju u neutralnom okruženju. Glina upija emocije i vrlo je podatan medijum, osoba koja stvara može od nje praviti oblike kakve želi. “Kroz razne kreativne zadatke, učesnici će otkriti svoj identitet i biti u mogućnosti da se izraze i da komuniciraju i prihvate različitosti u drugom”, objašnjava Kovačević. Još jedan primjer korištenja umjetnosti kao alata ozdravljenja je projekat Muzička soba. Prije tri godine, Sabina Šabić, program menadžer Sarajevskog ratnog teatra (SARTR), pokrenula je projekat Muzička soba u Domu za napuštenu djecu Bjelave.
Trade Review
Umijeće mira: Bosna i Hercegovina | Balkan Diskurs
Tags