Više od stotinu mladih iz zemalja bivše Jugoslavije u jedinstvenom djelu “Zajednički narativi” Inicijative mladih za ljudska prava Hrvatske, iznijelo je svoja viđenja o najkontroverznijim događajima devedesetih, prethodno odlazeći na mjesta stradanja, razgovarajući sa žrtvama i svjedocima, kao i istražujući dostupne podatke, a kako bi potakli zajednički dijalog, razumijevanje i slaganje oko „zajedničkog minimuma“ s ciljem okretanja ka budućnosti. Mladi iz država obilježenih ratom ostavljeni su na milost dominantnim nacionalističkim diskursima i ratnohuškačkoj retorici, koju predstavnici vladajućih političkih opcija nemilosrdno koriste za manipulaciju i skoro tri desetljeća od rata. Postoji nekolicina nevladinih organizacija u zemljama bivše Jugoslavije koje su svoje djelovanje posvetile mirovnom aktivizmu, okupljaju mlade ljude iz država regiona, potiču njihovo umrežavanje i razmjenu iskustva. Jedna od njih je Inicijativa mladih za ljudska prava (YIHR Croatia) koja postoji kao regionalna mreža organizacija koje djeluju autonomno i međusobno nezavisno, sa sjedištima u Crnoj Gori, Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu. Branka Vierda, programska direktorica YIHR Croatia kazala je da oni koji su politički odgovorni ne poduzimaju i ne provode politike koje bi teret nošenja s prošlošću maknuo s leđa „poslijeratnih“ generacija. ,,Ostavljeno im je u nasljeđe nepostojanje stabilne, smislene i odgovorne politike koja razumije i njeguje međuetničku, međunacionalnu, ljudsku suradnju i solidarnost. U naše etničke i nacionalne identitete upisana su značenja koja se oslanjaju na revizionističke politike koje dominiraju u priči o devedesetima“, pojasnila je Vierda, istaknuvši da ono kako doživljavamo sami sebe i ostale pripadnike svoje zajednice uvelike doprinosi onom kako ćemo se odnositi prema drugim zajednicama. YIHR se od svog osnivanja 2008. godine odupire nacionalističko-revizionističkim politikama vladajućih ukazujući na činjenice ustanovljene pred sudovima i na tribunalu, te čuvajući sjećanje na zaboravljene (ili negirane) civilne žrtve rata. Kako bi poslijeratnim generacijama osigurali siguran prostor da se njihovi glasovi i različite perspektivi čuju, nastaje projekt, a kasnije i knjiga “Zajednički narativi” u izdanju YIHR Croatia. Kao okvir nastanka “Zajedničkih narativa” je razmišljanje i osobno iskustvo Maria Mažića, osnivača Inicijative mladih za ljudska prava, koji je mladima sa područja bivše Jugoslavije omogućio da se njihova viđenja ratnih sukoba zapišu u jedinstvenom djelu zajedničkih narativa o najkontroverznijim događajima devedesetih. Knjiga je djelo preko 100 mladih aktivista/kinja iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske, Crne Gore. Na konferenciji “Bring Your Own History” koja se održala u Beogradu mladi su donijeli fonografiju koja po njima najbolje simbolizira ratove devedesetih. Cilj konferencije bio je da se mladi međusobno upoznaju i sudjeluju na predavanjima stručnjaka u području politika sjećanja, kulture sjećanja, povijesti itd. Proces i dolazak do “zajedničkih narativa” uključivao je odlaske na mjesta stradanja, razgovore sa žrtvama i svjedocima, te desk research o dostupnim podacima o činjenicama utvrđenim pred domaćim i međunarodnim sudovima te iz ostalih relevantnih izvora. Kako je kazala Vierda, najteže je bilo mlade, nakon odlazaka na mjesta stradanja, lišiti krivnje koju su osjećali zbog zločina počinjenih “u njihovo ime”. Mentorska podrška sudionicima dolazila je isključivo od strane Inicijative mladih, a nisu imali psihologe koji bi na stručniji način znali pristupiti takvim situacijama. „Upravo to bio je i glavni motiv za nastavak, pokušaj, da osnažimo mlade da svoj život nastave oslobođeni od krivnje, ali svjesni odgovornosti koje imaju da svojim doprinosom utječu na neponavljanje takvih događaja u budućnosti. Mislim da smo u tome uspjeli“, smatra Vierda. Pojedinci i pojedinke koji su radili na knjizi “Zajednički narativi” pisali su o antiratnim prosvjedima i kulturnoj sceni devedesetih, pronalazili su pozitivne primjere pojedinaca i organizacija koje su radile na čuvanju mira, pružali/e otpor ratu – što pokazuje njihovu otvorenost ka dijalogu, interes i želju da pokušaju razumjeti što se događalo devedesetih. Potrebno je, prema Vierda, da sve generacije koliko u okviru svojih prilika mogu, utječu na to da ne njeguju kulturu nacionalizma i povijesnog revizionizma, da osvijeste svoju društvenu odgovornost i utječu na izgradnju boljeg i solidarnijeg društva bilo kroz pojedinačne napore, podršku ili sudjelovanje u organizacijama civilnog društva, bilo kroz rad u političkim strankama ili generalno djelujući kroz institucije kojih su dio.