Pravda i odgovornost za preživjele silovanja i seksualnog zlostavljanja počinjenog u ratu u Bosni i Hercegovini (BiH) mogu biti korisna iskustva i prakse za međunarodnu zajednicu, nevladine organizacije ali i preživjele ratnih zločina koji se čine u Ukrajini više od 25 godina kasnije. U prvom od tri dijela obrađujemo pitanje u kojoj je mjeri pravda i odgovornost za preživjele ratnog seksualnog nasilja u BiH pomogla u dokumentovanju i istraživanju seksualnog nasilja u Ukrajini. Od 1992. do 1995. godine, prema procjenama međunarodnih aktera, u BiH je silovano ili seksualno zlostavljano između 20.000 do 50.000 žena, djevojčica, muškaraca i dječaka. Seksualno zlostavljanje i silovanje je bilo široko rasprostranjeno i prema presudama je korišteno kao ratno oružje. Danas preživjeli seksualnog nasilja tokom sukoba (CRSV) žive u svim dijelovima BiH i još uvijek se suočavaju sa značajnim izazovima u svakodnevnom životu. Ukrajina je upletena u oružani sukob s Rusijom od 2014. godine, ali je 24. februara 2022. Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu pod okriljem ‘specijalne vojne operacije’ za ‘demilitarizaciju’ i ‘denacifikaciju’ zemlje (The Economist, 2022). Ova potpuna invazija rezultirala je desecima hiljada smrti, kako vojnog osoblja tako i civila. Osim toga, izvještaji koji dolaze iz Ukrajine sadrže podatke o rasprostranjenom silovanju i seksualnom nasilju, pokazujući da CRSV ostaje prevladavajuće oružje. Budući da CRSV ima razorne trenutne i dugoročne posljedice za pojedince i društvo, a što je pokazatelj BiH, stručnjaci upozoravaju da je neophodno uvesti odgovarajuće mjere za rješavanje ovog problema. Po pitanju rješavanja pitanja CRSV-a u Bosni i Hercegovini, ali i drugim sukobima, poduzete su razne inicijative s ciljem privođenja počinitelja pravdi, kao i pružanja potrebne podrške preživjelima. Jedna takva inicijativa je Inicijativa Ujedinjenog Kraljevstva za sprečavanje seksualnog nasilja (PSVI). Na temelju Rezolucije 1820 Vijeća sigurnosti UN-a, Inicijativa se bazirala na tri ključna područja: suzbijanje štetnih stavova prema preživjelima i žrtvama CRSV-a, pružanje boljeg pristupa zdravstvenoj zaštiti i pravdi te poboljšanje načina na koji sigurnosne i mirovne snage sprečavaju i reagiraju na seksualno nasilje. Stoga će se prvi dio trodijelne serije o CRSV-u baviti pitanjem u kojoj je mjeri PSVI pomogao u osporavanju štetnih stavova prema preživjelima na putu postizanja pravde i odgovornosti. Inicijativu su pokrenuli William Hague, tadašnji ministar vanjskih poslova Velike Britanije i Angelina Jolie, specijalna izaslanica UNHCR-a, a što je rezultiralo Međunarodnim protokolom o dokumentovanju i istraživanju slučajeva seksualnog nasilja u konfliktu, koji je 2014. godine potpisalo 155 zemalja, među kojima i BiH. U Protokolu je navedeno da je njegov cilj „ne biti samo vitalno praktično oruđe koje se s vremenom poboljšava i jača, već i sredstvo za poticanje kontinuirane globalne pozornosti, djelovanja i zagovaranja ovog kritičnog pitanja“ za rješavanje zločina seksualnog nasilja pod okriljem međunarodnog krivičnog zakona. Kao prvi međunarodni protokol te vrste, PSVI je pohvaljen za postavljanje odlučnog akcijskog plana za nastojanja da se okonča seksualno nasilje u sukobu. Također istaknuto je načelo ‘ne naškoditi’ u interakciji s preživjelima od CRSV-a, što je od ključne važnosti obzirom na mogućnost ponovne traumatizacije žrtve tokom davanja iskaza i drugih interakcija. Ured visokog predstavnika UN-a za ljudska prava (OHCHR) potvrdio je 43 slučaja CSRV-a protiv žena, djevojaka i muškaraca u Ukrajini, koji se uglavnom pripisuju ruskim oružanim snagama. (OHCHR, 2022). Međutim, OHCHR je također naveo da je i dalje teško provjeriti i procijeniti širinu seksualnog nasilja koje se i dalje nedovoljno prijavljuje. Nadalje, Pramila Patten, specijalna predstavnica glavnog tajnika UN-a za seksualno nasilje u sukobima potvrdila je u intervjuu za Agence France Press (AFP) da je silovanje dio ruske „vojne strategije“ i da se koristi kao namjerna taktika rata. Patten je izjavila da, „kada žene drže danima i siluju ih, kada počnete silovati male dječake i muškarce, kada vidite niz genitalnih sakaćenja, kada čujete da žene svjedoče o ruskim vojnicima opremljenim Viagrom, to je očito vojna strategija.“ (France 24, 2022). CRSV i dalje ostaje nedovoljno prijavljen zločin, a Pramila Patten izjavila je da su izvještaji o CRSV-u koja dolaze iz Ukrajine samo „vrh ledenog brijega” (Patten, 2022). To je zbog kombinacije faktora uključujući logističke poteškoće u pristupu zonama sukoba i stigmu oko seksualnog nasilja koja odvraća preživjele i svjedoke od davanja izjava. U istraživanju OSCE-a iz 2019.